Sve će to o mila moja prekriti ruzmarin snjegovi i šaš - Bijelo dugme
Danas sam poprilično bio "rasut u komade". Život mu dođe čudan kad si čudan sam sebi u ogledalu. Razmišljao sam, gde bi bio kraj meni kada bih svakoga dana po nešto piskarao. Ne u smislu da bih bio nešto bolji već koja bi to rečenica bila zadnja, ona od koje se lede žile. Ne plašim se smrti, verujem da se ni ona mene ne plaši.
Gde odlaze ljudi kada umru? Jedni misle u raj, drugi u pakao, treći veruju da nema ničeg nakon smrti. Moram da se izvinim svim pravoslavcima, islamskim vernicima i ostalim ljudima koji veruju ili ne veruju u nešto drugo. Ja sam hrišćanin, pravoslavac ali imam samo jedno drugačije mišljenje o smrti. Verujem da je duša, sama po sebi kada napusti telo po svojoj težini bira dalji put, zapravo koliko čovek oteža svoju dušu za života, toliko ona visoko može da odleti kada napusti telo. Najčistije duše odlaze na nebo, ostale ne idu u pakao, po meni odlaze u novi ciklus da se rode u bilo kom obliku i očiste da bi slobodno mogle na nebo. Ja bar to takpo vidim.
Ne plašim se smrti, verujem kao što sam već i rekao ni da se ona mene ne plaši, osećam kako me vreba u dnevnim i noćnim aktivnostima, iskušava, čeka... Kad bih danas "otišao" ostale bi iza mene neke sveske, neka pisma, neki dragi ljudi, neke pesme. Ne bih bio zaboravljen. Čovek živi samo dok ga pamte, besmrtnost je moguća. Evo primera ljudi koji su okusili besmrtnost. Npr. svi znamo ko je Adolf Hitler, Napoleon Bonaparta, Nikola Tesla, Majkl Džekson, 2pac. Zar stvarno mislite da je to istorija? ja ne. Mislim da su to ljudi koji su dotakli besmrtnost i "žive" kroz nas i generacije koje dolaze.
Nema potrebe da se bojite smrti, to je mali trenutak. Svi mi, pre ili kasnije to moramo da dočekamo.
budite mi veseli i vidimo se na šanku I UPAMTITE :
JER SMRT JE SAMO TREN KADA UMIRANJE PRESTAJE JER SVI SMO RODJENI MRTVI - STRUKA
PROROK
Нема коментара:
Постави коментар