субота, 6. октобар 2012.

08. Prasak


Generalno, svet bi bio mnogo lepši i bolji kada bi ljudi bar malo postali realniji prema sebi i drugima. Mrzim kad neko samo gleda svoje dupe. Stvarno ne vidim šta je lepo u upražnjavanju seksa sa tudjim patnjama? Ok sad oprostite na ovoj nekulturnoj rečenici ali vecina koju znam jebala bi se u "prkno" za parče slasti koju nudi tudja muka, bol i patnja. Sramota me je ponekad što uopšte poznajem takve ljude, živim u okolini sa njima i pokušavam da svoju životnu egzistenciju ne dovedem u pitanje gledajući kako se čovek unazadno vraća ka majmunu. Greh je to, u religijskoj osnovi svakog verovanja. Moje verovanje je moja istina, hodam tunelom koji sam sebi zacrtao ćutim i gazim napred kroz kaldrmu da bih nadam se nekad ugledao svetlost. Ha, paralelno u tunelu do mene gazi desetina ljudi bez vizije u čoporu galopirajući u nepoznato preko leševa lobanja i brdovito zgrudvanih tela sujetnih i otrovanih virusom globalnog. Ne vidim bolje sutra, bar ne danas. Nisam verovao da na ulici savremeni čovek može da sretne australopitekusa, smesno ali verovatnoća da se to i tebi desi jos danas je 100 %. Pazi ti njega, on hoda namirisan miliončetom, u kosulji od 500 E autu od mnogo hiljada i glavom u kojoj nema ni gram mozga. Uspeh je čuti da takav čovek veže dve proste proširene rečenice u kojima neće pomešati "jel" i "jer" ili pak videti status gospodina "sve me žene vole" bez grešaka tipa "nemogu", "samnom" itd, itd. Najtužnija istina je što takvi danas obično završe na kormilu neke društvene ustanove i "bukanjem" i zasipanjem činjenica o boljem životu ne samo da prave paradoks istog već zasipaju svoje bankovne račune uz izgovore da to nisu tvoje pare, tvoje čoveče koji radiš od 7 do 5 i koji plaćaš lopovima letovanja, zimovanja, ručkove i ladjenja jaja po Azurnoj obali. Kada će ova nacija da otvori oči ? Mislim da odgovor leži zakopan na dnu Dunava u kutiji sa 721 katancem. Sramota je naš ponos ili nas samo na to ubedjuju mediji koji su isti kao pomenuti domorodac gore naveden. Mislim da nikada neću da krivim ljude koji su "zapalili" odavde jer su spašeni. Na pomolu je III svetski rat, rat izmedju umnog bića i zatrovanog polu-čoveka koji se neće voditi nuklearnim bojevim glavama i municijom, već zdravim umom i povratkom na zdrave staze. Ako to i ne doživim, biće mi drago da sam bar bio prvi koji je pisao o tome. Vi, budite srećni i veseli, zaobidjite na ulici australopitekuse jer je to danas zarazna bolest pa se vidimo na šanku.
                                                      PROROK

Нема коментара:

Постави коментар